Ostavština Antonia Smareglie u Glazbenoj zbirci Sveučilišne knjižnice u Puli

Pula je nekoć uživala ugled glazbenog središta, koje je stanovitu prepoznatljivost urbanog identiteta gradilo na brižljivo kultiviranoj glazbenoj tradiciji. U posljednjim je desetljećima međutim, u tom smislu grad više no očito nazadovao. Dok su neke druge, manje i tradicijom siromašnije sredine donekle uspijevale osigurati trajnije vrijednosti svojim ljubiteljima glazbene umjetnosti, bezuspješni su pulski pokušaji oblikovanja reprezentativnog glazbeničkog korpusa uglavnom tek bolno podsjećali na realitet muzama nenaklonjenog vremena.


I glazbena su svjedočanstva prošlosti, pohranjena u pulskoj Sveučilišnoj knjižnici dugi niz godina čekala na sistematiziranje. Posebno je vrijedan seg­ment toga blaga dio ostavštine Antonia Smareglie kojeg su Puli, rodnom gradu nepravedno prešućivanog skladatelja, prije gotovo deset godina (1990. godine – op. B.D.) darovali unuci, Adua i Silvano Smareglia. Prigodom inauguracije Glazbene zbirke knjižnice 1996. godine, jedan je manji dio ostavštine predstavljen javnosti na izložbi pod nazivom »Istarski glazbenici«. Međutim, nakon zatvaranja izložbe ostavština je ponovno pohranjena u arhiv knjižnice, čekajući na, od gradskih i županijskih vlasti, odavno obećan vlastiti prostor - Memorijalni muzej Antonia Smareglie u maestrovoj rodnoj kući na Forumu.


Naime, već je 1990. godine Sveučilišna knjižnica podnijela zahtjev za dodjelu prostora koji bi se uredio kao spomen-muzej, osmišljeno je i arhitektonsko idejno rješenje, talijanska Regija Veneto dodijelila je Odjelu za kulturu Istarske županije nemala sredstva za rekonstrukciju zgrade. Godinama se iz gradskog i županijskog proračuna osigurava novac za »Kuću Smareglia«, koji zatim biva prenamijenjen u neke druge  projekte. (Nakon odustajanja Grada Pule od plana uređenja cijele zgrade, 5. 5. 2004. godine, prigodom 150. obljetnice skladateljeva rođenja, u malom prostoru /36 m2/ u prizemlju rodne kuće maestra Smareglie Sveučilišna knjižnica otvorila je Spomen-sobu posvećenu njemu – op. B.D.).

 

Stare požutjele fotografije, prašnjave knjige i note te pisma, puna šarma prolaznosti i patine starine, pohranjeni su u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, a zahvaljujući ravnatelju Bruni Dobriću i ljubaznim djelatnicima te ustanove, bilo mi je dozvoljeno zaviriti u ovu, još neobrađenu građu. Bez pretenzija da izvijestim o svemu što ona krije, jer bi to zahtijevalo mjesece prevođenja, tumačenja i analiza, zasad evo tek uvida u neke tajne dvaju kovčega.
Građu sam podijelila u tri dijela: publikacije (pisana riječ), dokumentaciju te muzikalije, jer se takva podjela nakon uvida u ostavštinu činila najpreglednijom. U kratkim je crtama sadržaj najzanimljivijih jedinica opisan u napomenama. Ponegdje navedenim dokumentima nedostaje podatak o izdavaču ili godina objavljivanja, što je posljedica ili oštećenja ili pak nenavođenja tih podataka u samom dokumentu.


 

Mr. sc. Lada Duraković